Hrvatsko planinarsko društvo „Imotski“ bilo je domaćinom Dana planinara Dalmacije, od 21.do 22.svibnja ove godine. Nekoliko članova PD „Imber“ nazočilo je ovom skupu koji je u svakom smislu prošao fenomenalno.
Bez obzira što su vremenske (ne)prilike pokvarile sami početak manifestacije-ili bolje rečeno početno okupljenje planinara u subotu, malo kiše nije poremetilo organizaciju ovih veselih i druželjubivih domaćina. 
Taj prvi dan, odnosno subota, protekla je u znaku dobre zabave, druženja uz logorsku vatru, pjevanja i sviranja, ića i pića. Sve to u prekrasnom okružju kanjona Badnjevice, što je zbilja nešto što se mora doživjeti uživo. Moja malenkost nije željela propustiti izmjene noći i dana, jer je fasciniranost mirom, tišinom i zelenilom bila jača od nagona za san, pa sam skupa s još par entuzijasta dočekao zoru.
Taj prvi dan, odnosno subota, protekla je u znaku dobre zabave, druženja uz logorsku vatru, pjevanja i sviranja, ića i pića. Sve to u prekrasnom okružju kanjona Badnjevice, što je zbilja nešto što se mora doživjeti uživo. Moja malenkost nije željela propustiti izmjene noći i dana, jer je fasciniranost mirom, tišinom i zelenilom bila jača od nagona za san, pa sam skupa s još par entuzijasta dočekao zoru. Jutro je donijelo razmišljanje o nadolazećim turama, a u ponudi su bile ture oko kanjona Badnjevice te Lokvičićkih jezera, dok je ona najlaganije tura obilaska Modrog i Crvenog jezera bila odgođena za popodne. 
Skupa s još par „Imberlana“ odlučio sam se na kanjon Badnjevica, koja se pokazala kao poprilično zahtjevna tura, no jako zanimljiva, sa mnogo geografskih raznolikosti. Uređenost rute je također na visokom nivou, te se primjeti da su Imoćani uložili dosta truda u uređivanje i brigu za okoliš. Nakon četverosatne uzbudljive ture, vratili smo se u kamp, te degustirali fažol, koji je bio vrlo ukusan i jako dobro pripremljen.
Skupa s još par „Imberlana“ odlučio sam se na kanjon Badnjevica, koja se pokazala kao poprilično zahtjevna tura, no jako zanimljiva, sa mnogo geografskih raznolikosti. Uređenost rute je također na visokom nivou, te se primjeti da su Imoćani uložili dosta truda u uređivanje i brigu za okoliš. Nakon četverosatne uzbudljive ture, vratili smo se u kamp, te degustirali fažol, koji je bio vrlo ukusan i jako dobro pripremljen. Petstotinjak sudionika ovog skupa planinara može biti itekako zadovoljno sa organizacijom Imoćana i općenito fascinantnim krajolikom kojim raspolažu. Svaka čast na svemu, najviše na toploj dobrodošlici, spontanosti i brizi za svoj kraj. Mnogi od nas su stekli nova prijateljstva i ovaj događaj će dugo pamtiti. Do slijedećeg druženja, veliki planinarski pozdrav!
Napisao: Dino Nejašmić