Iako smo zbog izrazito nepovoljne vremenske prognoze, što se zbog poledice na cesti za Voštane pokazalo dobrom odlukom, otkazali službeni odlazak društva na tradicionalni zimski uspon na vrh Kamešnice, nekoliko članova društva ipak se odlučilo u vlastitom aranžmanu pokušati vozilima probiti prema Voštanima koristeći punu zimsku opremu. Unatoč tome, zbog sve jače poledice i opasnosti od proklizavanja nismo uspjeli doći do samog starta zimskog uspona na predjelu Žlabina, odnosno do planinarskog skloništa Sv. Mihovil PD “Jelinak” – Trilj. Vozila smo morali ostaviti uz samu cestu za Voštane, otprilike 10 km hoda do skloništa. U takvoj situaciji bilo je nemoguće na vrijeme stići na početak uspona prema vrhu Konj ali kako ipak ponekad sreća prati hrabre, naišla je ekipa HGSS – Ispostava Sinj, koja je službenim terenskim vozilima krenula prema Žlabini kao potpora i osiguranje zimskog uspona. Sami su se ponudili da nas prevezu do starta uspona iako su im vozila već bila puna članova i opreme. Uz njihovu velikodušnu pomoć i susretljivost, na čemu im neizmjerno zahvaljujemo, bez problema smo se dovezli do skloništa Sv. Mihovil i to točno na vrijeme planiranog polaska prema vrhu u 08:30 sati.
Uslijedio je naporan uspon na najviši vrh planine Kamešnice “Konj” 1856 mnv, na koji je krenulo oko 150 hrabrih planinara najprije stazom kroz šumu zatrpanu svježim i ne pretjerano dubokim snijegom ali s povremenim zapusima jake bure koja je uzrokovala snježne mećave. Prije samog izlaska iz šume i početka završnog uspona na vrh golim padinama Kamešnice, naš glavni i iskusni vodič Ante Romac iz NOPD “Koćari” – Sinj naložio je svim sudionicima da obuku dereze i pripreme cepine za najekstremniji zadnji dio uspona.
Očekivano, mećave i orkanski udari bure bili su kudikamo jači na golim padinama nego u šumi. Bez obzira na to zahvaljujući našem glavnom vodiču svi planinari su se uspjeli popeti do samog vrha na kojem se nije moglo dugo ostati niti stajati uspravno zbog još jačih udara bure sa sjeverne strane.
Kao i uvijek, sva muka i napor uspona u trenu nestaju kad se uspenje na vrh s kojeg se otvaraju vidici i pogledi čiju ljepotu riječi ne mogu dočarati, eventualno neka fotografija koju donosimo u prilogu. Nadahnuti i opijeni tom nestvarnom ljepotom bez većih problema spustili smo se natrag do skloništa gdje nas je čekao vrući čaj i topli planinarski grah koji su pripremili naši vrijedni i gostoljubivi domaćini iz planinarskog društva “Jelinak” -Trilj. Možemo im samo od srca zahvaliti na ovom predivnom danu i još jednom zimskom usponu na Kamešnicu koji je završio bez i jednog jedinog problema.
I na kraju, opet smo imali sreću da nas kolega iz planinarskog društva “Sv. Jure” – Solin svojim terencem spusti do naših vozila ispod Voštana.
Nevjerojatni ljudi , nevjerovatan dan, nevjerojatna planina i uspomena za cijeli život ! Hvala Svima!
