Na vrhovima i obroncima planina diljem Dalmacije ponosno stoje utvrde, čuvarice sjećanja na prohujala vremena, hrabre ratnike i krvave bitke. Sa svake od njih puca veličanstveni pogled na more, prijevoje i doline, rijeke i jezera, ovisno o strateškom položaju na kojem su izgrađene.
Jedna od njih uživa najposebniji pogled od svih, a to je STARIGRAD, odnosno FORTICA, utvrda kojom upravlja naše Planinarsko društvo “IMBER” Omiš.
Podignuta je na liticama iznad grada Omiša i najzapadnijeg dijela Omiške Dinare, mjestu gdje se planina obrušava u kanjon. Kroz cijelu svoju dvije tisuće godina staru povijest, opstajao je Omiš na rijeci Cetini, prirodnoj granici između povijesnih regija, te njezinom spoju s planinom i morem.
Iako se prvi puta spominje polovicom 15. stoljeća, njezin najstariji dio bio je izgrađen najvjerojatnije još u 14. stoljeću, na antičkim ostacima dijela prastarog Omiša, tadašnjeg grada Oneuma. Otud joj i ime Staringrad, donosno Starigrad. S obzirom na to da je svojom veličinom zapravo mala utvrda, u vrijeme kada je Omiš bio pod upravom Mlečana, dobila je i svoje drugo ime Fortica.
Vrijeme u kojem je nastala bilo je za Omiš vrlo izazovno. Nakon višestoljetne vladavine knezova Kačića i poznatih omiških gusara, grad prelazi iz ruke u ruku raznih vladara. Kraljevski knezovi, kaštelani, Mlečani te hrvatski i bosanski velikaši izmjenivali su se brzinom kojom neki mijenjaju čarape.
Teška vremena formirala su je u kamenu od kamena za spas i naslijeđe naše
Zahvaljujući prodoru Osmanlija, tijekom 16. i 17. stoljeća utvrda se pod Mlečanima popravlja i nadograđuje te joj se dodaju trokutasti bastioni. Bila ja iznimno važno strateško mjesto. S njezine visine, više od 300 m, pogled obuhvaća grad, kanjon rijeke Cetine, Brački i Hvarski kanal, okolne otoke i planine. Kula i prednje zidine s otvorima za puške, najstariji su dio utvrde. Osim kule, utvrda je sadržavala i kućice za posadu, gustirnu za vodu i kapelicu.
Fortica se posljednji put obnavljala krajem 20. stoljeća te su u njezinoj obnovi sudjelovali i današnji članovi PD “Imber” Omiš. Tijekom svog višestoljetnog bivanja, ova kamena dama nije postala nimalo pristupačnija pa se obnova uglavnom odvijala na način kojim se i gradilo stoljećima prije. Trajala je više od desetljeća te je u nju uloženo puno napora, ali i entuzijazma i ljubavi.
Čudim se svakog časa kako čovjek može staviti na kocku spas svoje duše zbog sasvim ništavnih i prolaznih razloga.
Sveti Leopold Bogdan Mandić
