(Labišnica-Kozjak-Klis)
Dana 3. i 4.10.2009.
Dvodnevnu turu smo nas trojica,Ivan Prelas,Tomo Novaković i Marko Prelas započeli u Labinu a cilj nam je bio da sakupimo sve kontrolne točke na Kozjaku u sklopu planinarskog puta “Dalmacija“(PPD).Iz Omiša smo se Markovim džipom uputili u podne i po.Trebali smo na ovoj turi sakupiti 8 kontrolnih točaka,a ukupno za cijali PPD 20.Ispred svake kontrolne točke trebamo se slikati kao dokaz da smo bili tu.
Iz Labina smo krenili u 2 popodne.Tura nas je taj dan vodila na Labišticu,a nakon toga smo se istim putem vratili u labin te rasporedili stvari te krenuli na kozjak.Čekala nas je duga tura preko cijelog Kozjaka sve do Klisa.Cilj nam je bio prenoćiti na Malačkoj(planinarskom domu na 477n/m).Bilo je i neko zimsko sklonište prije Malačke zvano Limenka no trebalo je skrenuti s puta da bismo ga pronašli.Mi smo ubrzo došli na Malačku oko 7 i po, prije nego smo mislili.
Taj dan nam je ukupno trebalo 5 i po sati hoda od Labina preko Opora(sela),vrha Crni krug i tog skloništa do Malačke.Domaru smo već prije najavili dolazak tako da smo znali da nas čeka otvoren dom i ako dođemo kasnije navečer.On i konobarica su nas ljubazno dočekali i bilo je tu još ljudi iz drugih društava.Tada smo marendali te se još neko vrijeme zadržali i posli toga išli leć.Na sreću bilo je još slobodnih kreveta za spavanje,taman za nas trojicu u jednoj sobi.Valjalo je ići leć ranije kako bi se naspavali jer nas je sutra čekala cijelodnevna tura do klisa.Ustali smo se ujutro u 7 te marendali pozdravili se sa domarom,konobaricom i ostalim ljudima te stavili ruksake na leđa i krenuli na put.Put nam je bio dug,krenuli smo oko 8 ujutro te preko crkve sv.Ivana na vrhu Biranj,sv.Ante,Orlova gnijezda(skloništa),repetitora(vojnog objekta)na vrhu Veli vrj(najvišem vrhu Kozjaka,779 n/m),crkvi sv.Luke,te vrha sv.Jure došli u klis oko 7 na večer.Za to nam je trebalo 10 i po sati hoda(cijeli dan).Kod Orlova Gnijezda prije repetitora dočekala su nas tri člana iz planinarskog društva iz Kaštela gdje smo marendali.Oni su nam rekli da do Klisa ima još 5-6 sati hoda te da ne bi smijeli prolaziti preko vojnog objekta na Velom vrju nego zaobići taj dio.Kada smo se spuštali u Klis zadnjih 5 kilometara puta bio je asfalt.U Klisu nas je taman uhvatio mrak.Tu su nas u jednom kafiću dočekali Miro i Marija Šaškor s Tominim autom.Tu smo popili piće te se otišli slikat na vratima Kliške tvrđave.Nakon toga su nas odveli natrag u Labin zbog Markova džipa s kojim smo došli i ostavili ga tamo.Tada smo se razdvojili,Marko i ja išli smo u Omiš s njegovim džipom,a Tomo sa svojim autom išao u Omiš s Mirom i Marijom Šaškor.Napravili smo odličan đir,tura je bila vrhunska.
Ivan Prelas