Dana 30.10.2011.
Još jedna nedjelja protekla je u vrhunskom ugođaju, popraćena nestvarno dobrim sunčanim vremenom. Ovog puta posjetili smo Svilaju, opet nas je bilo desetak. Kao i obično, dogovoreni polazak u 7 ujutro se odužio nekoliko sati, pa dok se sve kupilo, marendalo i šta sve ne, bilo je preko 9 sati ujutro. Našli smo se u Sinju i krenuli put Hrvaca, odnosno Zelova, do našeg glavnog odredišta.
Makadamski put sa desne strane ceste odveo nas je par kilometara do doma „Orlove Stine“, a potom smo odlučili iskoristit cijeli makadamski put i dovest se autima dokle god možemo. Početak uspona nije bio nimalo lagan: potpuno skliska zemlja i trava pokrili su podmukla rosna kamenja, pa je trebalo u pojedinim trenucima se poslužit i rukama za uspješan korak uzbrdo. Taj kritičan početak bio je ubrzo zamijenjen ravnijim područjem kamenja, trave i raslinja, što nije bilo pretjerano zahtjevno (barem ne usporedivši sa tlom Kamešnice). Otprilike pola sata prije uspona na najviši vrh nazirao se pogled na njega-pa smo relativno lagano i opušteno došli vrlo brzo do Bata-1509 m/n.v.
Gore smo malo odmorili, popričali, ćalabrcnili i poslikali se. Spust nazad je bio isto lagan, dok nismo opet došli do onog kritičnog skliskog djela di smo doslovce nekad morali četveronoške hodat. Konačno smo se spustili na makadamski put i nastavili prema domu. Tu je bilo razne ekipe iz drugih planinarskih društava. Mi smo se počastili delicijama iz naše torbe i popunili stol (nije bio „brački“, ne bojte se :), pošteno prizalogajili, a onda su neki morali ić put doma, a neki su nastavili iskoristit ostatak predivnog dana i posjetit Peruču. Odličan đir i ove nedjelje, da bar ovako bude svaki put!
P.S. pečenica je pečenica, ali Eva je Eva =)
Napisao: Dino Nejašmić
Fotografije: Tihana Raljević
Fotografije: Tihana Raljević