Dana 27.02.2011.

imber,fortica 073nastavila se akcija markiranja i čišćenja omiških putova, ovaj put na predjelu Čečuci-Luda kuća-Kula. Sastavljeni od članova društva Pjero Orlandini, Nenad Jurko, Ivan Prelas, Dino Nejašmić, Dijana Ginoski, Tonći Semen, Srećko Vukasović, iskoristili smo prekrasni sunčani dan i u 7 i 30h započeli svoj marš prema Omiškoj dinari.

imber,fortica 076

Iako nas je iz podnožja Omiša ispratilo vjetrovito jutro, po dolasku u Čečuke dočekalo nas je neobično mirno vrijeme koje nam je uvelike pomoglo da našu akciju učini još učinkovitijom. Iako se nismo žurili niti radili „navrat-nanos“, prvi pokazatelj da je akcija bila ekspresna je činjenica da smo do skloništa Luda kuća došli malo iza 10h. Vjerovali ili ne, ovo mi je bio prvi put u životu da sam išao tim putem. Prije nego sam ugledao Ludu kuću, koja svakako može biti na ponos svih Omišana a pogotovo onih koji su prolili znoj da to sagrade, Pjero mi je rekao: „Mali, sad ćeš vidit šta sve ovde imamo!“.
imber,fortica 079Ne bih htio dužit previše, no u svakom slučaju sam bio oduševljen, pogotovo s novonapravljenim kominom, ali i cijelim neposrednim okolišom koji je i više nego uređen. Kad smo stigli odmah smo se bacili na marendu-Neno je donio paštete, a Ivan standardno kobasice (uz koju fetu pršuta). Svoj put prema Kuli smo nastavili nakon polusatnog odmora, a na povratku prema skloništu dočekala su nas djeca koja su slavila rođendan, uz ponekog rekreativca koji je odlučio iskoristiti odličan dan. Uz čisti planinski zrak, „natukli“ smo se pečenog mesa s gradela, i još jednom skužili kako je ponovo prekrasan dan, dan koji vas jednostavno obasipa pozitivnom energijom. Ništa ne bi vrijedilo, da uza sebe nisam imao takvu luckastu, zabavnu ali prije svega vrijednu ekipu, koja je i ovaj put napravila vraški dobar posao markiranja i čišćenja. Kako smo se spuštali natrag, složili smo se da su markacije „ko naljepnice“-a njihovu perfekciju možete i sami provjeriti. Na kraju svega to nije bio kraj dana. Uza sve učinjeno, još nam je ostalo dana da se još malo družimo u bašti PD Imber, a vrhunac i moj pozitivni šok je uslijedio kada su Neno i Pjero izvadili gramofon iz ormara, pa sam se skupa s istinskim okorjelim rokerima divio zvucima Beatlesa, Zepellina, Riblje čorbe, čak i Midnight Oila-i tu ploču čak imaju! Složili smo se kako današnje generacije idu kvragu sa raznoraznim tehnikalijama koje nemaju „dušu“, za razliku od gramofona koji pruža istinski glazbeni osjećaj. U tim trenucima to je bilo najbolje mjesto na svijetu na kojem biste poželjeli biti (naravno, osim ako ste zagriženi obožavatelj cajki i MP3 formata haha). Prekrasan dan, izvanredno obavljena akcija, još bolja ekipa i druženje-to je rezime današnjeg omiškog dana, koji je bio potpuno ispunjen. Slijedeća akcija nastavlja se slijedeći vikend.

Napisao: Dino Nejašmić

Ostavite komentar