Par riječi o našoj školici planinarenja na Svilaji.
Krenilo je odlično, ako ništa drugo, onda zato što nam je micanje sata omogućilo 1 sat dužeg spavanja, a onda je sve lakše.
U 8:30, sa malim čekanjem po stanicama, krećemo prema planinarskom domu Orlove Stine.
Nakon dolaska oko 10, odmah kreće poduka iz orijentacije koju nam s puno ljubavi i strpljenja drži naša Petra.
Nakon toga lagano krećemo prema vrhu Svilaje.
Vrijeme ne može biti bolje.
Putem da ne bi bilo da eto samo šetamo, dobivamo zadate iz orijentacije, koje naravno uspješno riješavamo.
Na prvoj većoj pauzi, koja je morala bit, jer smo već počeli osjećati razne mirise, čak i od pečenja, pa bolje stati i pojesti, nego da se svašta izdogađa, osim ovih primarnih stvari, nastavljamo sa školom orijentacije.
Naravno nismo zaboravili ni ponoviti čvorove(naše seksi čvorove).
Nakon dužeg odmora nastavljamo dalje po stazi s malo oštrijim usponom, ukoso uzbrdo, po kraškoj goleti, sve do Vrha Svilaje, stazom koja nije teška za snalaženje i savladavanje.
Napokon dolazimo na vrh s kojeg puca jedan od najljepših pogleda na Peručko jezero, Sinjsku krajinu, kao i na sve Dinarske vrhove, Čvrsnici, Vran, masiv Biokovo, Mosor, Prominu i Velebit…
Nakon slikavanja, bez njega kao da i nismo bili, krećemo put nazad uz još jedno stajanje, naravno za jesti(jako gladna ekipa).
Povratak nastavljamo nakon što smo utažili glad, u nadi da do makadamskog puta dolazimo prije mraka, u čemu i uspijevamo.
Sve poslije toga je laganini.
Moramo napomenit da smo sigurno dobili i koji trbušni mišić jer smijeha, valjanja gluposti nije falilo.
Što reći, osim ponovilo se brzo na nekoj drugoj planini.
Napisano perom predsjednice razreda naše Rake
