Dana 16.10.2011.
Prošlu sunčanu nedjelju nas par Imberlana napravilo je vrhunski pothvat, koji je ujedno i sastavni dio opće planinarske škole koja je počela nedavno. Odlučili smo se uputiti na Kamešnicu i njen najviši vrh-Konj. Nas jedanaest krenilo je na put oko 7 ujutro, i dok smo sve sredili, popili smo kavu u Trilju i pošli prema graničnom prijelazu Kamensko, pa dalje prema selu Podgradina. Tu smo stali s autima i krenili u avanturu.
 |
 |
 |
Prvi dio puta pratila nas je prekrasna gusta bukova šuma, koja nas je uvelike štitila od vjetra sve do planinarskog doma. Nakon sat i pol hoda, prva etapa je bila završena uspješno-stigli smo do planianrskog doma Pešino Vrilo koji se nalazi na 1400 m nadmorske visine. Tu smo stali, odmorili se i okrijepili. Sve pohvale PD Kamešnica koji su radili na ovome domu, jer su ga napravili vrhunski. Nakon odmora krenili smo u osvajanje najvišeg vrha Konja (1856 metara n/v), a Pjero i Neno su ostali u domu.
 |
 |
 |
Put prema gore je bio vidno naporniji, najviše zbog bure koja je u pojedinim trenucima orkanski tukla. Ali ni to nas nije spriječilo da se popnemo, svaka je kaplja znoja bila vridna truda-došli smo do Konja! Osjećaj perfektan, premoćan. S Konja se sve vidi-otoci, Sinjsko i Livanjsko polje. Nakon fotkanja i odmora krenuli smo nazad, jer bura nema milosti. Na putu smo susreli Ivana Antunovića, lokalnog planinara, koji nam je usput pokazao neke zanimljive lokalitete. Najzanimljiviji od njih je svakako hajdučka Antunovića pećina, koja je služila kao sklonište za stoku i ljude, a navodno je unutra moglo stati 100 volova. Naš domaćin nas je odveo nazad do doma, di nas je dočekalo pravo čudo-Pjero i Neno su nas dočekali s toplom hranom,a posebno triba izdvojit kanapejiće koje su napravili od kobasica i sira!
 |
 |
 |
Tu smo stali malo duže nego prvi put, i pošteno ćalabrcnili-al smo isto morali pazit da nas ne bi mrak uvatio. Nešto prije 5 sati popodne smo se uputili nazad, došli do auta, i krenili via Omiš. Nezaboravna tura sa prekrasnim okolišem i prekrasnim planinarskim domom-po tome ćemo pamtiti Kamešnicu! Još jedno veliko hvala gospodinu Antunoviću što nas je doveo do nekih lokacija i ispričao uzbudljive priče.
Napisao: Dino Nejašmić
Fotografije: Ivan Antunović, Tihana Raljević i Roko Pribičević
Fotografije: Ivan Antunović, Tihana Raljević i Roko Pribičević